SJEĆANjE NA GORDANU STUPAR, POTPREDSJEDNICU UDRUŽENjA ŽENA OBOLjELIH OD KARCINOMA DOJKE ,,GEA’’
Foto: portal Semberija info
Moja djeca su moj najveći uspjeh
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Svojim najvećim uspjehom smatram svoju djecu. Ali, ne iz razloga, jer sam se ostvarila kao majka, nego jer sam odgojila moju djecu da danas budu dobri ljudi. Iako je tema porodice i odgoja, nažalost, marginalizovana u današnjem društvu, jer mislim da smo se okrenuli pogrešnim vrijednostima i da danas djecu odgajaju prema pogrešnom sistemu vrijednosti, tako da smatram to izuzetnim uspjehom.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao.
Kao mlađa, mislila sam da ću se profesionalno baviti kuvanjem. Ali, život me je odveo daleko od toga, jer nisam mogla da konzumiram većinu začina, kao ni da podnesem mirise, a bez toga suvišno je razgovarati o kuvanju. Tako da mi je ostalo samo da pomno pratim Najdželu Loson (24 sata kuhinja).
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Na preporuku, u posljednje vrijeme, pogledala sam film ,,Green Book’’. Film nosi naslov po stvarnoj ,,Zelenoj Knjizi’’, vodiču za crne putnike, crnog autora Viktora H. Greena, napisanoj kao preporuka gdje se može odsjesti i kako putovati, te kako izbjeći konflikte s bijelim stanovništvom. Radnja se odvija u Americi 60-tih godina. Film je ostavio utusak na mene zbog izuzetne glume glavnih protagonista, a tema filma je razlika između bjelačke i crnačke populacije, sa posebnim osvrtom na jug Amerike. Kao pouku bih istakla da bez obzira na vrijednost osobe i dalje će politika diktirati odnos mase.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Posebno interesovanje u posljednje vrijeme iskazujem prema lektirama i matematici za uzrast od devet godina. S obzirom da sam u godinama, koje više ne podržavaju veće fizičke aktivnosti, po nekoj nepisanoj praksi imam obavezu da učim sa mlađim. Tako da je moje intereseovanje sasvim prirodno.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Ono što bi trebalo unaprijediti u Bijeljini je možda podići svijest da možemo mnogo bolje i mnogo više. Da imamo pravo. Da shvatimo da mi činimo dio cjeline na koju se konstantno žalimo. Ima dosta programa i sadržaja za razliku od prethodnih godina koje možemo da koristimo, ali mi i dalje to ne vidimo. Promjene ne dolaze preko noći i mi učestvujemo u njima. Konkretan odgovor bi bio infastruktura, koju neprekidno treba razvijati.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Uprkos opštem mišljenju da se Bijeljina ne razvija, moram istaći da se Bijeljina kao grad u posljednjih 15-tak godina jako razvio. Posebno to vide ljudi koji dolaze iz drugih gradova. U budućnosti Bijeljinu vidim još razvijeniju. Ne možemo očekivati od Bijeljine da bude Singapur, jer nema te mogućnosti, ali u skladu sa činjeničnim stanjem, možemo, ipak, očekivati, napredak.
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Svojim najvećim uspjehom smatram svoju djecu. Ali, ne iz razloga, jer sam se ostvarila kao majka, nego jer sam odgojila moju djecu da danas budu dobri ljudi. Iako je tema porodice i odgoja, nažalost, marginalizovana u današnjem društvu, jer mislim da smo se okrenuli pogrešnim vrijednostima i da danas djecu odgajaju prema pogrešnom sistemu vrijednosti, tako da smatram to izuzetnim uspjehom.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao.
Kao mlađa, mislila sam da ću se profesionalno baviti kuvanjem. Ali, život me je odveo daleko od toga, jer nisam mogla da konzumiram većinu začina, kao ni da podnesem mirise, a bez toga suvišno je razgovarati o kuvanju. Tako da mi je ostalo samo da pomno pratim Najdželu Loson (24 sata kuhinja).
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Na preporuku, u posljednje vrijeme, pogledala sam film ,,Green Book’’. Film nosi naslov po stvarnoj ,,Zelenoj Knjizi’’, vodiču za crne putnike, crnog autora Viktora H. Greena, napisanoj kao preporuka gdje se može odsjesti i kako putovati, te kako izbjeći konflikte s bijelim stanovništvom. Radnja se odvija u Americi 60-tih godina. Film je ostavio utusak na mene zbog izuzetne glume glavnih protagonista, a tema filma je razlika između bjelačke i crnačke populacije, sa posebnim osvrtom na jug Amerike. Kao pouku bih istakla da bez obzira na vrijednost osobe i dalje će politika diktirati odnos mase.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Posebno interesovanje u posljednje vrijeme iskazujem prema lektirama i matematici za uzrast od devet godina. S obzirom da sam u godinama, koje više ne podržavaju veće fizičke aktivnosti, po nekoj nepisanoj praksi imam obavezu da učim sa mlađim. Tako da je moje intereseovanje sasvim prirodno.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Ono što bi trebalo unaprijediti u Bijeljini je možda podići svijest da možemo mnogo bolje i mnogo više. Da imamo pravo. Da shvatimo da mi činimo dio cjeline na koju se konstantno žalimo. Ima dosta programa i sadržaja za razliku od prethodnih godina koje možemo da koristimo, ali mi i dalje to ne vidimo. Promjene ne dolaze preko noći i mi učestvujemo u njima. Konkretan odgovor bi bio infastruktura, koju neprekidno treba razvijati.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Uprkos opštem mišljenju da se Bijeljina ne razvija, moram istaći da se Bijeljina kao grad u posljednjih 15-tak godina jako razvio. Posebno to vide ljudi koji dolaze iz drugih gradova. U budućnosti Bijeljinu vidim još razvijeniju. Ne možemo očekivati od Bijeljine da bude Singapur, jer nema te mogućnosti, ali u skladu sa činjeničnim stanjem, možemo, ipak, očekivati, napredak.
