Predsjednik Skupštine Gradske boračke organizacije Bijeljina Miodrag Stevanović izjavio je da je tokom napada muslimansko-hrvatskih snaga na Tinju, Smoluću i Potpeć 1992. godine poginuli 51 borac i 30 civila, te da se još 78 vojno sposobnih muškaraca nakon izlaska iz okruženja prijavilo u jedinice i položilo živote za odbranu srpskog naroda, što se ne smije zaboraviti.
 
,,Svakodnevni napadi  na ove tri mjesne zajednice trajali su 74 dana i Vojska Republike Srpske morala je da donese odluku o proboju prema tim ljudima. Briljantnom akcijom stanovnici su izvučeni na sigurno, a iako su ostali bez ognjišta, odmah su se prijavili u redove srpske vojske i branili svoju otadžbinu'', rekao je Stevanović na pres-konferenciji koja je održana povodom sutrašnjeg obilježavanja 27 godina od proboja koridora prema Smolući, Potpeću i Tinji.
 
Predstavnik Garde ,,Panteri'' Ljubiša Lazić istakao je da je situacija na ozrenskom frontu bila teška i da je Glavni štab VRS donio odluku da se jedinice istočnobosanskog korpusa uključe u oslobađanje Smoluće.
 
,,Naša jedinica, zajedno sa ostalim jedinicama i policijom, dobila je zadatak da se Smoluća deblokira po svaku cijenu. Prvobitna zamisao bila je da ozrenske brigade probiju prvi obruč, a naša jedinica sa ostalim jedinicama iz Semberije i Majevice nastavi napredovanje i probije drugi obruč, kako bi se spojili sa stanovništvom u okruženju. Pošto nije bilo prvobitnih uspjeha, donesena je odluka da naša jedinica sa ostalima sa ovih prostora krene u proboj prvog obruča. To smo učinili 28. avgusta u jutarnjim časovima. Tog dana zabilježene su žestoke borbe, neprijatelju je stizalo pojačanje sa svih strana, tako da smo tek drugi dan u večernjim časovima stupili u kontakt sa licima u okruženju. U dva dana borbi u jedinici smo imali četvoricu poginulih i 16 ranjenih'', naglasio je Lazić.
 
Mještanin Smoluće Milan Jovičić dodao je da se stanovništvo Smoluće borilo nadljudskim naporima da preživi i ostvari kontakt sa srpskim jedinicama.
 
,,Ja sam se, kada su počeli da govore o ratu, povukao iz Tuzle, gdje sam živio, u Smoluću, misleći kao većina stanovništva da će to kratko trajati. Smoluća je bila nepripremljena i mi smo pravili izlaz prema Potpeću i Tinji, ako dođe do sukoba. Međutim, dogodilo se obrnuto, pa je svo stanovništvo ove dvije mjesne zajednice došlo u Smoluću i odjednom smo imali stotine ljudi koje treba nahraniti, obući, dati im lijekove, a napadali su nas svakodnevno. U početku nismo bili organizovani, ali smo kasnije, uz pomoć učenih ljudi, organizovali odbranu. Bilo je teško, ljudi su nam umirali zbog bezazlenih stvari jer nismo bili u mogućnosti da im damo osnovne lijekove. Zato je nevjerovatno da danas neki pokušavaju da dešavanja u Smolući prikažu kao zločin srpske strane'', poručio je Jovičić.
 
Slavko Novaković iz Potpeća dodao je da je na prostoru navedenih mjesta do 1992. godine živjelo osam odsto srpskog stanovništva opština Srebrenik i Lukavac.
 
,,Cilj neprijatelja bio je da nestanemo sa tog prostora i to je, nažalost, i uspio. Srpska imovina propada ili je prodata za mizeran novac. Svi znaju da je područje Smoluće karakteristično po rudnom bogatstvu, koje danas iskorištavaju u Federaciji BiH, a nisu prezali ni od toga da izmjeste lokalno srpsko groblje, bez dozvole najbližih'', rekao je Novaković.
 
Gradska boračka organizacija Bijeljina organizovaće sutra na groblju u Pučilama  obilježavanje Dana oslobađanja stanovnika Tinje, Smoluće i Potpeća – 30.8.1992. godine.
 
Semberija INFO/A. Ljubojević