Budimir Ignjatov je rođen 1983. godine u Mostaru. Sve do početka rata živio je s porodicom u Čapljini. Osnovnu i srednju školu završio je u Bijeljini, kao i Pravni fakultet Univerziteta Istočno Sarajevo. Dugi niz godina igrao je fudbal u Prvoj i Drugoj ligi RS. Oženjen je i ima dvoje djece. Zaposlen je u Javnoj ustanovi „Vode Srpske“ u Bijeljini od 2013. godine. Dugogodišnji je član Demokratskog narodnog saveza, od 2006. godine.
 
-Kroz sport sam upoznao puno ljudi i onu ljepšu stranu društvenog života u Republici Srpskoj. Rado se sjećam tih trenutaka i žao mi je što sam sport ostavio, jer mi poslovne obaveze nisu dozvoljavale da nastavim sa tim aktivnostima. U „Vodama Srpske“ trenutno radim na poslovima pomoćnika direktora za pravne, kadrovske, imovinske i opšte poslove. Što se tiče nekog pravnog okvira za pravnu sigurnost svih građana u RS, kao pravnik, mogu reći da ona postoji. Republika Srpska kao entitet u sklopu BiH, pravno je uređena sa svojim organima i institucijama, sa sudstvom, tako da svaki pojedinac može ostvariti svoja osnovna prava kroz organe i institucije. Mislim da smo i kao narod uspjeli dobiti tu bitku i obezbijedili smo funkcionisanje države kroz organe, što nismo imali u proteklih stotinu do 200 godina na ovim prostorima”.
 
Osvrnuvši se na aktuelni trend odlaska mladih s ovih prostora, u potrazi, kako kažu, za boljim životom, Budimir Ignjatov kaže da je on lično ostao da se bori za svoju egzistenciju na ovim prostorima, rukovodeći se onim što su radili njegovi djedovi i pradjedovi.
 
-Ne vidim neku veću i bolju sreću u Njemačkoj ili na zapadu. Imam djecu i planiram ih zadržati na ovim prostorima. Boriću se da im stvorim ambijent u kome će i oni moći, kada za to dođe vrijeme, ovdje planirati osnivanje svojih porodica i živjeti na ovim prostorima. Što se tiče privrednog aspekta, ne bih o tome puno pričao, jer nisam iz te struke. Ipak, evidentno je da Semberija, kao poljoprivredni kraj, ima puno prostora za afirmaciju poljoprivrede i poljoprivrednih proizvođača koji će biti stub razvoja ovog dijela RS”.
 
Ignjatov kaže da za njega predstavlja čast to što trenutno radi u javnoj ustanovi koja se bavi generacijskim projektima zaštite voda. 
 
-Svi znamo koliko je RS pretrpjela štete u proteklom periodu od visokih voda Save i Drine. Osvijestili smo se u tom dijelu i podigli smo vodozaštitne objekte na jedan zavidan nivo koji će u narednom periodu garantovati zaštitu i poljoprivrede i materijalnih dobara u Semberiji, Lijevče Polju i drugim dijelovima RS. Sigurne zaštite od poplava nikada nema, ali je puno urađeno na obnovi vodoprivrednih sistema u koje se  decenijama nije ulagalo”.
                   
Obnova
 
U selu Opličići kod Čapljine pokrenuli smo obnovu u proteklom ratu porušene crkve. Crkva je izgrađena na zemlji Miloradovića davne 1870. godine. Uz pomoć dobrih ljudi, uz pomoć i blagoslov SPC i uz pomoć vlasti Republike Srpske obnovićemo porušenu crkvu. Moramo znati ko smo, odakle potičemo, gdje su nam korijeni. Niče je davno rekao: ,,Narod koji ne poznaje svoju istoriju, nema ni svoju budućnost”.
 
Semberija info
​