​

Govorili su da je božanstvena i da ima glas stoljeća. Najveća operska diva ikada-Marija Kalas i 43 godina nakon smrti jednako sjaji pod svodom opera. Sama po sebi bila posebna, a uvijek se isticala nestalnim karakterom i savršeno nesavršenim glasom, kako su govorili njeni savremenici. Pored toga, pažnju je podjednako privlačila i njena neobična sudbina.

Rođena je kao Sofija Sesilija Ana Marija Kalogeropulos u decembru 1923. godine u Njujorku. Roditelji su joj bili grčki doseljenici, a prezime Kalogeropulos skraćeno je u Kalas kako bi bilo lakše pamtljivo.
Marija je muzičko obrazovanje sticala u Atini, gdje je već kao šesnaestogodišnjakinja počela s teškim ulogama (Kavalerija Rustikana, Toska) koje zahtijevaju i glas i snagu.  
                                                                                                                                                 
Temperamentna Grkinja blistala je na operskim scenama širom svijeta sredinom prošlog vijeka dočaravajući likove Madam Baterflaj, Toske, Norme i Karmen, a njena privlačnost bila je magnetska i u svoje vrijeme bila je popularnija od mnogih holivudskih zvijezda.

Međutim, ono što je posebno privlačilo publiku i medije bio je njen emotivni život. Bila je u braku sa Đovanijem Meninginijem kada je upoznala brodovlasnika i milijardera Aristotela Onazisa.
Marija i Onazis uplovili su u romansu 1959. godine, dok se njen brak uveliko raspadao. Aristotel je takođe bio u braku, ali nije mislio na razvod, htio je i ljubavnicu i suprugu. A kada se, ipak, razveo, Mariji nije ponudio brak.
 
Godine 1960. rodila je dječaka koji je živio samo nekoliko sati. Dječak kome je dala ime Omero Lengrini sahranjen je u Milanu. Ali, budući da je ona bila ljubavnica, rođenje i smrt dječaka trebali su da ostanu tajna.
Zbog svega što je snašlo, Marija je sebi htjela da oduzme život, a njeno očajno stanje gurnuo je Onazisa od nje pravo u naručje Žakline Kenedi, udovice ubijenog američkog predsjednika Džona Kenedija.
 Nakon samo tri mjeseca veze, on se i oženio najpoznatijom udovicom na svijetu. Marija je bila šokirana, a vijest o njegovom vjenčanju saznala je iz novina.

Marija je 1977. godine snimila film “Medeja” i potpuno se povukla sa scene. Umrla je 16. septembra 1977. godine u 53. godini.

Njen pepeo rasut je po plavetnilu Jonskog mora u čijem je srcu, na ostrvu Skorpios, sahranjen i Onazis.
Zbog čega je glas Marije Kalas poseban?

Marijin glas je imao raspon od nevjerovatne tri oktave, zbog čega je mogla da otpjeva bilo šta - od najdubljeg alta do najviših sopranskih arija. Bila je u stanju da interpretira čak i pojedine tenorske komade. Zvanično je bila sopran.

Njena boja glasa je poznata kao izuzetno neobična, po pojedinim mišljenjima čak i ružna. Ona sama je tvrdila da ima tip glasa koji lično ne voli i zbog toga je bila očajna. Kažu da je bilo jako teško odrediti njeno mjesto u fah sistemu. Jedni su tvrdili da je dramski sopran, neki da je sopran koloratura, ali možda najzanimljiviju i najtačniju klasifikaciju sfogato soprana dao joj je kritičar Džon Ardoin. Sve u svemu, popularni producent ploča Volter Veg je zaključio da njen glas posjeduje  najvažniju osobinu – instantnu prepoznatljivost.
 
Tehnički, Marijin glas je bio perfektan. Slušati je kako pjeva je bilo kao gledati umjetničko klizanje ― i najteže stvari su djelovale vazdušasto i lako, kao da se dešavaju same od sebe i bez trunke napora. Imala je neobično dugačak dah, što znači da je mogla da izvuče duge fraze na jedan dah i da ga diskretno i povremeno uzima ponovo.

Ne treba zanemariti još jedan važan aspekt operskog pjevanja – a to je gluma. Marija je bila hvaljena kao pjevačica koja je svoju glumu bazirala primarno na glasu i manipulišući muzikom koju je pjevala, što je izazivalo poštovanje kolega.

( Izvor: Story/ Kultiviši se/ N1)