IZ PROŠLOSTI NAŠEG KRAJA: ZABORAVLjENI BIJELjINSKI SLIKAR


Ove godine navršava se 110 godina od rođenja i 30 godina od smrti slikara Milenka Atanackovića, popularnog ,,Čiča Milenka’’. Polovinom prošlog vijeka stari su mu se naselili u Šid iz Egejske Makedonije. U Šidu 1. maja 1875. godine od oca Mladena i majke Cvetane rodio se Milenko. Odmah po okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine, Milenkova porodica preselila se iz Šida u Bijeljinu. Tu je Milenko završio osnovnu školu, a zatim i trgovačku školu, u kojoj mu je bio nastavnik Silvije Strahimir Kranjčević. Od 1891. do 1893. godine završio je Srednju tehničku školu u Sarajevu, gdje su nastavnici otkrili njegov veliki talenat za slikarstvo i preporučli mu slikarske studije. U 1895. godini je otišao u Beč, gdje je bio u pripremnoj slikarskoj školi kod profesora Šauera.  Iza toga je bio u ateljeu velikog slikara Paje Jovanovića, a od kraja 1896. do 1903. godine pohađao je opštu slikarsku školu (Allgemeine Maler Schule), a zatim Slikarsku akademiju. Poslije studija zaposlio se 1905. godine u Gimnaziji i Višoj djevojačkoj školi u Pljevlju (Tasliđi) u tadašnjoj Turskoj. Tamo je predavao likovno vaspitanje do 1908. godine, a tada se zaposlio posredovanjem prote Samardžića na tamošnjoj pošti, gdje je ostao do izbijanja I svjetskog rata kada je mobilisan u vojsku A.U. Monarhije, a iza rata 1919. godine došao je u Bijeljinu gdje je 1920. godine bio zaposlen u novootvorenoj gimnaziji. U gimnaziji je predavao neprekidno do 1920. godine do penzionisanja 1947. godine. Kada se izuzmu 1943. i 1944. godina kada gimnazija nije radila, usljed II svjetskog rata, ,,Čika Milenko’’ je bio vaspitač iz likovnog obrazovanja za 25 generacija koje su u tom vremenu pohađale gimnaziju u Bijeljini. Bez sumnje je ,,Čika Milenko’’ mnogo zadužio Bijeljinu i u ovoj godini, kada se navršavaju godišnjice njegovog rođenja i smrti trebalo bi da se te godišnjice dostojno obilježe. Bilo bi dobro da se buduća galerija slika u Bijeljini nazove imenom Milenka Atanackovića, jer je on to apsolutno zaslužio.

Milenko Atanacković je bio slikar realista. U istoriji modernog slikarstva Bosne i Hercegovine njemu pripada skromno mjesto. Bio je jedan od prvih školovanih slikara u Bosni i Hercegovini. Njegovo slikanje je ostalo po strani modernizma. Cijelog svog života ostao je vjeran tradicionalizmu i pored portreta, žanr slika i minijatura, slikao je ikone za crkve u Bijeljini, Janji i Zagonima. Njegovi prvi radovi imaju karakter istorijskog slikanja, a docnije pretežno dokumentarni.

,,Čika Milenko’’ je veoma volio Bijeljinu. U njoj  je odrastao i zavolio njene ljude i orijentalni kolorit tadašnjih njezinih mahala i čaršije. Tako su nastale njegove poznate slike: ,,Stara zelena pijaca’’, Stara beledina’’, ,,Stočna pijaca’’ itd. Sa fotografijskom tačnošću slikao je tadašnje ljude i njihove stare srpske i muslimanske narodne nošnje, pa njihove slike imaju veliku istorijsku i etnografsku vijednost.

Poznata je sudbina njegovih 71 slika. Najveći broj (37) nalazi se u Umjetničkoj Akademiji u Sarajevu, zatim kod porodice Martinovića u Bijeljini (19), a ostale su kod nekih ustanova i privatnika u Bijeljini, Šidu itd.

U posljednjim godinama svoga života ,,Čika Milenko’’ je radio olovkom katalog ,,Stara Bijeljina’’. Prema svojim zapamćenjima iz mladosti, slikao je staru Bijeljinu onakvu kakva je bila u njegovom djetinjstvu, zaostala turska kasaba koja je pod uticajem K. und K. Monarhije tek pripremala obilježje evropskog naselja. Nažalost, iza njegove smrti 7. februara 1955. godine, taj je katalog nestao. Neko ko zna njegovu slikarsku vrijednost, jednostavno ga je prisvojio, a velika je to šteta za naš grad.

 Cilj je ovoga članka, da podsjeti na život i djelo čika Milenka i da se, ipak, oda dužno poštovanje uspomeni na ,,Čika Milenka‘‘, pedagoga koji je u bijeljinskoj gimnaziji bio vaspitač čak 25 generacija, čovjeka rijetko plememitih osobina, koga Bijeljina ne bi smjela zaboraviti.
 
Semberske novine, 15. maja 1985. godine (Mustafa H. Gabčanović)