KUĆA PORED PRUGE
Rušenjem stare željezničke stanice u Bijeljini, umjesto koje će uskoro nići nova, savremena autobuska stanica, kao da je, definitivno stavljena tačka na priču o vozovima i životu pored pruge. Više puta ponavljana obećanja o oživljavanju željezničkog saobraćaja na relaciji Bijeljina-Šid, odavno su zaboravljena...
Ostale su samo pružne šine, jedva vidljive iz višegodišnjeg šiblja i korova, i stara zgrada željezničke stanice u Brodcu, koja je u periodu pedesetih i šezdesetih godina, imala veliki privredni i ekonomski značaj za ovaj dio Semberije. U tom periodu, stotine mještana Broca, Ostojićeva, Batkovića, Balatuna i Velinog Sela, iskopavalo je šljunak, konjskom zapregom dovozili na stanicu u Brodac, odakle se dugačkim teretnim kompozicijama vozio na gradilišta Novog Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada...
- Bila je to žila kucavica ove ravne Semberije’’, priča publicista i hroničar ovog kraja Tihomir Nestorović.
Osim šljunka, hiljade vagona sa ove stanice je otišlo natovareno ugljem, šećernom repom, hrastovim trupcima, voćem i žitaricama. Iako se sve radilo ručno, ljudi su bili zadovoljni, jer je pruga garantovala sigurnu prodaju i plasman robe, ali i sigurnu naplatu i dobru zaradu.
Početkom šezdesetih godina, na relaciji Bijeljina-Šid, prugom su krenuli šinobusi, i to je bio pravi preobražaj u putničkom saobraćaju’’, priča Nestorović.
Sve što je putovalo iz Semberije i u Semberiju, koristilo je putnički voz. Otvorio se prozor u svijet.
Generacije đaka iz Srema, Morovića, Rače, Višnjićeva i Adaševaca, ali i đaci iz semberskih sela, od Velinog Sela do Dvorova, vozovima je stizalo do bijeljinskih škola.To je pogotovo puno značilo siromašnijoj djeci, jer su vozne mjesečne karte, bile izuzetno jeftine. Vozovima se putovalo u ,,bijeli svijet’’ odlazili su sezonski radnici iz majevičkog kraja, na okopavanje i berbu kukuruza u Vojvodinu i Slavoniju. Pazarnim danima, utorkom i petkom, semberske domaćice, u prepunim torbama, nosile su mliječne proizvode, povrće, jaja i živinu na bijeljinsku pijacu. Zanimljive su bile i vožnje za vrijeme Pantelinskog i Mitrovdanskog vašara u Bijeljini, kada se šinobus, po nekoliko puta vraćao iz Bijeljine na bročansku stanicu da preveze sve putnike.
Sa bročanske stanice su nekada kretale i svatovske povorke, proliveno je ovdje dosta djevojačkih suza kada su momci odlazili u vojsku, bilo je tu zanimljivih druženja, ljubavi i pjesme, živio se život...
Željeznička stanica u Brodcu, koja je izgrađena 1956. godine, imala je više stanova za željezničare i njihove porodice, a mještani najduže pamte skretničara Vukadina Petkovića iz Đurđeva Polja kod Pirota, koji je, nakon smrti i sahranjen na groblju u Brodcu’’, prisjeća se Nestorović.
Tokom katastrofalnih poplava 2014. godine, ljudi su sa stokom pronašli spas na pružnom nasipu, ali najtužnije trenutke pruga je doživjela za vrijeme ,,Oluje’’ kada su hiljade izbjeglih Krajišnika spas potražili u Srbiji. Danima su sa željezničke stanice u Bijeljini kretali vozovi bez voznog reda, sa prepunim vagonima prestrašene djece, žena i staraca iz Krajine...
Posljednji šinobus od Bijeljine do Šida, prošao je prugom 2002. godine, a od tada pruga i stanica su prepušteni zaboravu, korovu i propadanju.
Vrijeme neumitno prolazi, ali i danas mnogi mještani, stvore sliku stanice sa karbitnim fenjerom, a u tihim ljetnjim noćima, kao da odnekud zaklopara ,,ćiro’’...Ostaće samo priče i sjećanja nostalgičara, da pripovijedaju o pruzi i životu pored pruge...
Pruga i na filmu...
Bročanska željeznička stanica je poznata i po tome što je na razmeđu šezdesetih i sedamdesetih godina Televizija Sarajevo ovdje snimala televizijski film ,,Voz za sjever, voz za jug’’ sa Rudijem Alvađom u glavnoj ulozi. I poznati bijeljinski filmadžija Hari Džekson snimao je na ovoj pruzi svoje vesterne, a jedna od bijeljinskih lokomotiva korištena je za snimanje filma ,,Marš na Drinu’’.
Sembercima je posebno draga scena kada na željezničkoj stanici u Beogradu kapetan Hadživuković ispraća svoju suprugu i djecu, jer prepoznaju ,,svoju’’ lokomotivu...
Semberske novine - Semberija info - B.Milošević
Ostale su samo pružne šine, jedva vidljive iz višegodišnjeg šiblja i korova, i stara zgrada željezničke stanice u Brodcu, koja je u periodu pedesetih i šezdesetih godina, imala veliki privredni i ekonomski značaj za ovaj dio Semberije. U tom periodu, stotine mještana Broca, Ostojićeva, Batkovića, Balatuna i Velinog Sela, iskopavalo je šljunak, konjskom zapregom dovozili na stanicu u Brodac, odakle se dugačkim teretnim kompozicijama vozio na gradilišta Novog Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada...
- Bila je to žila kucavica ove ravne Semberije’’, priča publicista i hroničar ovog kraja Tihomir Nestorović.
Osim šljunka, hiljade vagona sa ove stanice je otišlo natovareno ugljem, šećernom repom, hrastovim trupcima, voćem i žitaricama. Iako se sve radilo ručno, ljudi su bili zadovoljni, jer je pruga garantovala sigurnu prodaju i plasman robe, ali i sigurnu naplatu i dobru zaradu.
Početkom šezdesetih godina, na relaciji Bijeljina-Šid, prugom su krenuli šinobusi, i to je bio pravi preobražaj u putničkom saobraćaju’’, priča Nestorović.
Sve što je putovalo iz Semberije i u Semberiju, koristilo je putnički voz. Otvorio se prozor u svijet.
Generacije đaka iz Srema, Morovića, Rače, Višnjićeva i Adaševaca, ali i đaci iz semberskih sela, od Velinog Sela do Dvorova, vozovima je stizalo do bijeljinskih škola.To je pogotovo puno značilo siromašnijoj djeci, jer su vozne mjesečne karte, bile izuzetno jeftine. Vozovima se putovalo u ,,bijeli svijet’’ odlazili su sezonski radnici iz majevičkog kraja, na okopavanje i berbu kukuruza u Vojvodinu i Slavoniju. Pazarnim danima, utorkom i petkom, semberske domaćice, u prepunim torbama, nosile su mliječne proizvode, povrće, jaja i živinu na bijeljinsku pijacu. Zanimljive su bile i vožnje za vrijeme Pantelinskog i Mitrovdanskog vašara u Bijeljini, kada se šinobus, po nekoliko puta vraćao iz Bijeljine na bročansku stanicu da preveze sve putnike.
Sa bročanske stanice su nekada kretale i svatovske povorke, proliveno je ovdje dosta djevojačkih suza kada su momci odlazili u vojsku, bilo je tu zanimljivih druženja, ljubavi i pjesme, živio se život...
Željeznička stanica u Brodcu, koja je izgrađena 1956. godine, imala je više stanova za željezničare i njihove porodice, a mještani najduže pamte skretničara Vukadina Petkovića iz Đurđeva Polja kod Pirota, koji je, nakon smrti i sahranjen na groblju u Brodcu’’, prisjeća se Nestorović.
Tokom katastrofalnih poplava 2014. godine, ljudi su sa stokom pronašli spas na pružnom nasipu, ali najtužnije trenutke pruga je doživjela za vrijeme ,,Oluje’’ kada su hiljade izbjeglih Krajišnika spas potražili u Srbiji. Danima su sa željezničke stanice u Bijeljini kretali vozovi bez voznog reda, sa prepunim vagonima prestrašene djece, žena i staraca iz Krajine...
Posljednji šinobus od Bijeljine do Šida, prošao je prugom 2002. godine, a od tada pruga i stanica su prepušteni zaboravu, korovu i propadanju.
Vrijeme neumitno prolazi, ali i danas mnogi mještani, stvore sliku stanice sa karbitnim fenjerom, a u tihim ljetnjim noćima, kao da odnekud zaklopara ,,ćiro’’...Ostaće samo priče i sjećanja nostalgičara, da pripovijedaju o pruzi i životu pored pruge...
Pruga i na filmu...
Bročanska željeznička stanica je poznata i po tome što je na razmeđu šezdesetih i sedamdesetih godina Televizija Sarajevo ovdje snimala televizijski film ,,Voz za sjever, voz za jug’’ sa Rudijem Alvađom u glavnoj ulozi. I poznati bijeljinski filmadžija Hari Džekson snimao je na ovoj pruzi svoje vesterne, a jedna od bijeljinskih lokomotiva korištena je za snimanje filma ,,Marš na Drinu’’.
Sembercima je posebno draga scena kada na željezničkoj stanici u Beogradu kapetan Hadživuković ispraća svoju suprugu i djecu, jer prepoznaju ,,svoju’’ lokomotivu...
Semberske novine - Semberija info - B.Milošević
