STEFAN MILENKOVIĆ I SEMBERSKI KAUBOJI SLAVNOG HARIJA DžEKSONA :: Semberija INFO ::

 

STEFAN MILENKOVIĆ I SEMBERSKI KAUBOJI SLAVNOG HARIJA DžEKSONA


Na ,,Majskim muzičkim svečanostima’’ 1986. godine u Bijeljini je nastupio, tada devetogodišnji, mladi beogradski violinista Stefan Milenković. Bio je najveća atrakcija ove kulturne manifestacije, a i cijele bivše Jugoslavije.

Već u to vrijeme Milenković je uspio da skrene na sebe pažnju najvećih muzičkih kritičara. Sa nepune tri godine, uz pomoć oca, profesora violine Zorana Milenkovića, načinio je prve korake u muzičkoj umjetnosti. Sve iza toga već je prešlo u legendu.

Sredinom 1986. godine počela je montaža kratkotalasnog predajnika Radio – Jugoslavije u Jabanuši. Montažu predajnika vršili su radnici beogradskog ,,Minela”, pod rukovodstvom stručnjaka Radio – Jugoslavije. Prije početka montaže predajnika završeni su građevinski radovi na ovom objektu, čiji su izvođači bili radnici bijeljinskog GIK ,,Rad”. Program Radio – Jugoslavije emitovan je na deset svjetskih jezika i mogao se pratiti na svakoj tački Zemljine kugle.

Uprkos tome što je srneća divljač plašljiva, oprezna i hitra, Bijeljincu Esadu Suljiću, iskusnom i upornom lovcu, pošlo je za rukom da golim rukama uhvati srndaća. Suljić je srndaća uhvatio sredinom ljeta 1986. godine u Ljeljenči. Dok je bio na čeki, Esad je, na tri metra ispod čeke, ugledao srndaća. Skočio je i s njim se borio dvadesetak minuta, dok ga nije savladao.  U borbi sa srndaćem Esadu je slomljena i lovačka puška, jer je nije skidao s leđa. Priča nije bila lovačka, već istinita, provjerili su novinari ,,Semberskih novina’’.

Zabilježile su ,,Semberske’’ i zanimljivu životnu priču dvoje prosvjetnih radnika iz semberskog sela Popovi, bračnog para Spasenke i Dragana Đorđevića. Punih 35 godina Đorđevići su radili u trošnoj seoskoj školi u Popovima, vaspitavajući brojne generacije đaka i pokazavši se kao dobri pedagozi i učitelji, ali i kao dobri ljudi i dobre komšije. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka, na njihovu incijativu  i uz njihovo zalaganje aktivirano je staro seosko ,,narodno kupatilo” u Popovima.

Omladinska zadruga u Bijeljini sredinom te godine dnevno angažuje oko 350 zadrugara koji obavljaju poslove na poljoprivrednim imanjima i na moru. Zarada iznosi od 1.500 do 3.500 dinara dnevno. Vrijedni zadrugari lakše dobijaju posao u radnim kolektivima, ali je izražen interes i za rad u hotelima na jadranskoj obali.

Hari Džekson, prvi jugoslovenski kauboj, i tog ljeta, 1986. godine, predstavljen je u ,,Semberskim novinama’’ kao ,,privatni filmski režiser i fotograf”, koji je godinama već važio za prvu medijsku ličnost grada.

O Hariju Džeksonu pisale su gotovo sve jugoslovenske novine. Tragom njegovih nezavršenih vesterna diplomirali su brojni glumci glumačkih akademija. Pohodile su ga televizijske ekipe iz velikih centara i o njemu snimile dokumentarne filmove. Slava koju je stekao pasionirani režiser domaćih vestern filmova polako se prelila i izvan granica bivše nam države. Aljuš Musli, alijas Hari Džekson, postepeno je za života ušao u legendu koja još uvijek traje.

Mještani Mjesne zajednice Johovac – Ruhotina, od šestog do devetog avgusta te godine bili su domaćini predstavnicima makedonskog sela Borievo, iz strumičke opštine. Bila je to, ustvari, uzvratna posjeta Borievčana, s obzirom na to da su oni nekoliko mjeseci ranije bili domaćini Sembercima povodom javnog snimanja emisije ,,Znanje – imanje”. Za goste iz Makedonije, njih oko 120, priređen je veličanstven doček.

U toku avgusta, 1986. godine, u Banji Dvorovi stigli su prvi gosti iz inostranstva. Desetak gostiju iz SR Njemačke, i isto toliko gostiju iz Kanade i Australije proveli su odmor u Banjsko – rekreativnom centru u Dvorovima. Gosti su prezadovoljni ambijentom i uslugom koju su im pružili ljubazni domaćini iz Dvorova. Ljekovitost dvorovljanske vode tako se pročula i izvan granica Jugoslavije.
 
Semberija info (Lj.Ljubojević)