MAJKA HEROJ I MAJKA HRABROST


Joka Milovanović (87), rođena u Mirosavcima na Majevici, izrodila je desetoro djece, sedmoricu sinova i tri kćeri.

Trojica njenih sinova, Miodrag, Tripun i Đojo, ugradili su svoje živote u temelje Republike Srpske. Ponosna majka, majka Heroj i majka  Hrabrost, živi u Loparama, u novoizgrađenoj kući, u naselju Slatina, gdje živi još sedamnaest porodica čija su imanja uništena u klizištima na području loparske opštine.

Majka trojice poginulih srpskih boraca već četvrtu godinu živi u ovom loparskom naselju sa unukom Dijanom, koja je njena desna ruka i koja joj pomaže da, kako tako, nosi teret godina  na plećima i da se bori sa astmom od koje dugo boluje. Živi i sjeća se baka Joka tih tragičnih ratnih dana, kada su poginuli njeni sinovi. Zahvaljujući pomoći Vlade RS i razumijevanju bivšeg premijera, odnosno predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, iz garsonjere, u kojoj je u Loparama živjela desetak godina, baka Joka se preselila u novoizgrađenu kuću.

-Moji sinovi, moji sokolovi, Miodrag i Tripun, poginuli su na Majevici, u jednom danu, krajem maja 1992. godine. Treći, najstariji sin Đojo, poginuo je na mrkonjićkom ratištu krajem rata. Tripun je bio bravar po struci. Radio je u Loparama i nije bio oženjen. Miodrag, takođe bravar, iza sebe je ostavio suprugu Dušanku i sina Sinišu. Treći moj sin, Đojo, imao je 43 godine kada je poginuo prilikom izvršenja borbenog zadatka kod Mrkonjić Grada. Bio je oženjen. Supruga Božana i djeca Mirko i Mara žive u Bijeljini. Zahvaljujem svima koji su mi pomagali u godinama nakon rata. Izgubila sam svoju djecu, a to je nenadoknadiv gubitak“, kaže baka Joka, sa suzama u očima.
 

Sjeća se baka Joka i svoje mladosti, kada je, više gladna nego sita, sijala kukuruz, žunjala žito da bi djeci ispekla proju, išla pješice iz Mirosavaca u Čelić, da samelje vreću brašna, da prehrani djecu.

-Sin Tripun je bio pred ženidbu. Imao je svega dvadeset i jednu godinu. Smrt ga je u tome spriječila. Danas živim od uspomena i sjećanja na svoje poginule sinove. Imam još četvoricu sinova i tri kćerke. Svi oni imaju svoje porodice. Od svoje djece imam danas puno unučadi i čak dvadeset i petoro praunučadi“, kaže baka Joka.

Baka Joka danas nema drugih želja, osim toga da joj unuci češće dođu i da se što više uzajamno posjećuju i druže. Voljela bi, kaže, kada bi kojim slučajem mogla dobiti neko terensko vozilo, da, dok je još živa, može lošim makadamskim putem lakše se prebaciti do seoskog groblja u Mirosavcima, gdje su sahranjeni njeni sinovi, njeni sokolovi.

portal Semberija info (Lj.Ljubojević)