SRĐAN BOJIĆ: MUZIČAR KOJI STVARA MAGIJU
Bijeljina ima mnogo talentovanih mladih ljudi koji zaslužuju svoje mjesto pod ,,svjetlima reflektora”. Svoj put krče temeljno i nenametljivo, a na tom putu postižu uspjehe vrijedne pažnje. Junak naše priče dolazi iz svijeta muzike. „Semberske novine“ vam predstavljaju Srđana Bojića, koji u svom studiju stvara pravu muzičku magiju.
Srđan Bojić je tridesetogodišnjak koji živi i radi u Bijeljini. Završio je Audio Inžinjering na SAE Institutu u Beogradu i posjeduje Bachelor of Arts, BA (Hons) diplomu iz Audio Produkcije akreditovanu od strane Middlesh Univerziteta u Londonu. Bavi se generalno muzikom, komponovanjem i kompletnim studijskim procesom – aranžmanima, snimanjem, miksanjem i masteringom. Kako kaže, put koji ga je doveo do stanice na kojoj je sada bio je zapisan u genima, ali i okolnostima.
Mnogima je poznato da ste sin poznatog bijeljinskog harmonikaša Dražena Bojića. U srednjoj školi ste se „upoznali“ sa klavirom i od tada, do danas, od njega se niste razdvajali. Na koji način ste ušli u svijet muzike i odlučili da će muzika biti Vaš životni poziv?
-U svijet muzike ulazim, upravo, preko harmonike. Prvi kontakt sa tim instrumentom se dešava u mojoj šestoj godini i tu kreće priča. Naravno da u tom momentu nisam znao kuda vodi taj put, ali, zahvaljujući mom ocu, ostajem istrajan u upoznavanju našeg muzičkog nasljeđa, sve do momenta srednje škole i upoznavanja sa klavirom gdje, zapravo, kreće prava magija u mom životu i gdje se javlja onaj osjećaj da je muzika moj život. Ono što je jako bitno napomenuti, a kasnije će se ispostaviti da je imalo velikog uticaja na ono što danas radim, jeste da sam kao dječak, pored te narodne muzike, slušao CD-ove velikih umjetnika kao što su Celine Dion, Eros Ramazzoti, Andrea Bocelli i grupa ABBA. Sjećam se da su ti CD-ovi uvijek bili, pored CD plejera, i sada sa ove distance mogu samo da se zahvalim svojim roditeljima, jer je to, definitivno, odredilo moju sadašnju priču.
Bavite se komponovanjem i kompletnim studijskim procesom i to u svom studiju. Kako je izgledao put od osnovca sa harmonikom do, sada već, nekoga ko stvara muzičku magiju?
-Put je trnovit, siguran sam kao i kod mnogih drugih. Ima tu mnogo uspona i padova, mnogo razočarenja, dana kada fali samopouzdanja, ali kad god sam pogledao u dubinu svoje duše, sve mi je ukazivalo da treba da ostanem na tom putu i da budem istrajan. Vjerujem da nosim određeni dar u sebi koji je naklonjen muzici i zaista bi bio jedan veliki grijeh da to ne ispoštujem. Kad kroz muziku, koja nema tekst, dođete do ljudskih duša i probudite emociju, onda znate da ste napravili nešto maestralno.
Javnosti ste postali poznat po obradama ili, popularnije rečeno kaverima sa muzičarima iz Bijeljine. Među imenima sa kojima ste sarađivali su Bogdan Stjepanović, Dragana Minić, Aco Ljubičić, Valentina Mec i drugi. Zašto baš saradnja samo sa ljudima iz okruženja?
-Iskren da budem, nije mi prijala priča da je taj neki nivo i kvalitet muzike samo u većim gradovima kao što su Beograd, Zagreb ili Sarajevo. U jednom momentu mi se javlja jaka želja za demantom te priče, jer znam da manje sredine itekako imaju sa čim da se ponose i šta da pokažu. Na oduševljenje mojih drugara i saradnika, krećemo u ozbiljan projekat i polako dolazimo do duša našeg naroda na svim ovim prostorima.
Nedavno ste izdali i svoju prvu kompoziciju „The Moment“. Koliko dugo ste radili na toj kompoziciji i da li ste zadovoljni onim što ste uradili?
-„The Moment“ je nastao 2018. godine. Jedno veče sam sjedio za klavirom i u momentu su krenule sve one lijepe slike i uspomene da se motaju po mojoj glavi. To sam prenio na dirke, a rezultat ste čuli. Sve te lijepe uspomene ne bi bile tu da nije bilo ljudi koji su doprinijeli tome, tako da sam odlučio ovu numeru posvetiti svim dobrim ljudima koji su dio mog života. Jako sam srećan i srce mi je puno što „The Moment“ zvuči kako zvuči i što je konačno ugledao svjetlost dana. Za ovu kompoziciju snimljen je i spot u kojem, pored mene, možete vidjeti i Nikoletu Pavlović koja svojim talentom upotpunjuje kompoziciju. Spot je snimljen u saradnji sa Dejanom Šešumom i to je još jedan dokaz da Bijeljina gaji mnogo talentovanih ljudi.
Znamo da je put do uspjeha u poslu kojim se bavite veoma težak i ponekad zahtijeva mnogo odricanja. Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
-Pored neizmjerne podrške, koju svakodnevno imam od porodice i prijatelja, formula za uspjeh mora biti istrajnost i posvećenost. Ako ste odlučili da se bavite određenim stvarima, dajte sebe, trudite se da svaki dan napredujete, radite na sebi, spoznajte nove stvari i nikad ne dozvolite da vas spoljašnji faktori remete na tom putu. Sve to mora dovesti do uspjeha, ali je, takođe, bitno imati ljude od podrške i razumijevanja uz vas.
Koji su planovi i da li postoji neko sa kim želite da ostvarite saradnju?
-Planovi su, svakako, da ostanem na ovom putu, jer je to ono što me, istinski, čini srećnim i što mi ispunjava dušu. Želim što više lijepe muzike, odsvirane i komponovane. Svim srcem bih volio da jednog dana sjednem uz Zdravka Čolića i da snimimo kaver njegove pjesme „Zagrli me“.
Semberija info - Lj. Božić
Srđan Bojić je tridesetogodišnjak koji živi i radi u Bijeljini. Završio je Audio Inžinjering na SAE Institutu u Beogradu i posjeduje Bachelor of Arts, BA (Hons) diplomu iz Audio Produkcije akreditovanu od strane Middlesh Univerziteta u Londonu. Bavi se generalno muzikom, komponovanjem i kompletnim studijskim procesom – aranžmanima, snimanjem, miksanjem i masteringom. Kako kaže, put koji ga je doveo do stanice na kojoj je sada bio je zapisan u genima, ali i okolnostima.
Mnogima je poznato da ste sin poznatog bijeljinskog harmonikaša Dražena Bojića. U srednjoj školi ste se „upoznali“ sa klavirom i od tada, do danas, od njega se niste razdvajali. Na koji način ste ušli u svijet muzike i odlučili da će muzika biti Vaš životni poziv?
-U svijet muzike ulazim, upravo, preko harmonike. Prvi kontakt sa tim instrumentom se dešava u mojoj šestoj godini i tu kreće priča. Naravno da u tom momentu nisam znao kuda vodi taj put, ali, zahvaljujući mom ocu, ostajem istrajan u upoznavanju našeg muzičkog nasljeđa, sve do momenta srednje škole i upoznavanja sa klavirom gdje, zapravo, kreće prava magija u mom životu i gdje se javlja onaj osjećaj da je muzika moj život. Ono što je jako bitno napomenuti, a kasnije će se ispostaviti da je imalo velikog uticaja na ono što danas radim, jeste da sam kao dječak, pored te narodne muzike, slušao CD-ove velikih umjetnika kao što su Celine Dion, Eros Ramazzoti, Andrea Bocelli i grupa ABBA. Sjećam se da su ti CD-ovi uvijek bili, pored CD plejera, i sada sa ove distance mogu samo da se zahvalim svojim roditeljima, jer je to, definitivno, odredilo moju sadašnju priču.
Bavite se komponovanjem i kompletnim studijskim procesom i to u svom studiju. Kako je izgledao put od osnovca sa harmonikom do, sada već, nekoga ko stvara muzičku magiju?
-Put je trnovit, siguran sam kao i kod mnogih drugih. Ima tu mnogo uspona i padova, mnogo razočarenja, dana kada fali samopouzdanja, ali kad god sam pogledao u dubinu svoje duše, sve mi je ukazivalo da treba da ostanem na tom putu i da budem istrajan. Vjerujem da nosim određeni dar u sebi koji je naklonjen muzici i zaista bi bio jedan veliki grijeh da to ne ispoštujem. Kad kroz muziku, koja nema tekst, dođete do ljudskih duša i probudite emociju, onda znate da ste napravili nešto maestralno.
Javnosti ste postali poznat po obradama ili, popularnije rečeno kaverima sa muzičarima iz Bijeljine. Među imenima sa kojima ste sarađivali su Bogdan Stjepanović, Dragana Minić, Aco Ljubičić, Valentina Mec i drugi. Zašto baš saradnja samo sa ljudima iz okruženja?
-Iskren da budem, nije mi prijala priča da je taj neki nivo i kvalitet muzike samo u većim gradovima kao što su Beograd, Zagreb ili Sarajevo. U jednom momentu mi se javlja jaka želja za demantom te priče, jer znam da manje sredine itekako imaju sa čim da se ponose i šta da pokažu. Na oduševljenje mojih drugara i saradnika, krećemo u ozbiljan projekat i polako dolazimo do duša našeg naroda na svim ovim prostorima.
Nedavno ste izdali i svoju prvu kompoziciju „The Moment“. Koliko dugo ste radili na toj kompoziciji i da li ste zadovoljni onim što ste uradili?
-„The Moment“ je nastao 2018. godine. Jedno veče sam sjedio za klavirom i u momentu su krenule sve one lijepe slike i uspomene da se motaju po mojoj glavi. To sam prenio na dirke, a rezultat ste čuli. Sve te lijepe uspomene ne bi bile tu da nije bilo ljudi koji su doprinijeli tome, tako da sam odlučio ovu numeru posvetiti svim dobrim ljudima koji su dio mog života. Jako sam srećan i srce mi je puno što „The Moment“ zvuči kako zvuči i što je konačno ugledao svjetlost dana. Za ovu kompoziciju snimljen je i spot u kojem, pored mene, možete vidjeti i Nikoletu Pavlović koja svojim talentom upotpunjuje kompoziciju. Spot je snimljen u saradnji sa Dejanom Šešumom i to je još jedan dokaz da Bijeljina gaji mnogo talentovanih ljudi.
Znamo da je put do uspjeha u poslu kojim se bavite veoma težak i ponekad zahtijeva mnogo odricanja. Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
-Pored neizmjerne podrške, koju svakodnevno imam od porodice i prijatelja, formula za uspjeh mora biti istrajnost i posvećenost. Ako ste odlučili da se bavite određenim stvarima, dajte sebe, trudite se da svaki dan napredujete, radite na sebi, spoznajte nove stvari i nikad ne dozvolite da vas spoljašnji faktori remete na tom putu. Sve to mora dovesti do uspjeha, ali je, takođe, bitno imati ljude od podrške i razumijevanja uz vas.
Koji su planovi i da li postoji neko sa kim želite da ostvarite saradnju?
-Planovi su, svakako, da ostanem na ovom putu, jer je to ono što me, istinski, čini srećnim i što mi ispunjava dušu. Želim što više lijepe muzike, odsvirane i komponovane. Svim srcem bih volio da jednog dana sjednem uz Zdravka Čolića i da snimimo kaver njegove pjesme „Zagrli me“.
Semberija info - Lj. Božić
